LEKTIRA Romeo i Julija

O piscu: William Shakespeare bio je poznati glumac, redatelj te pisac dramatičar čija su djela prevedena na svim jezicima. Mnogi ga smatraju najvećim piscem engleskog jezika koji je ikada živio. Iza sebe je ostavio remek-djela u kojima su mnogi uživali, a koji će ostati kao podsjetnik na slavna vremena književnosti i generacijama koje dolaze.

William se rodio u mjestu Stratford na Avonu 26. travnja 1564. godine, iste godine kada je umro jedan od najvećih umjetnika, Michelangelo. Wiliam je rođen u velikoj i imućnoj obitelji kao treće dijete i najstariji od braće. Sveukupno je bilo osmero djece.

Unatoč tome što ne postoji puno podataka o njegovom privatnom životu, postoji nekoliko informacija na temelju kojih se može zaključiti kako u djetinjstvu nije oskudijevao. Otac John Shakespeare bio je bogati trgovac koji je imao toliko novaca da je mogao tražiti da se njegovoj obitelji dodijeli grb sokola i koplja.

Godine 1571. John je izabran za gradonačelnika Stratforda. Majka Wiliama zvala se Mary djevojačkog prezimena Arden. Wiliam je u rodnom gradu pohađao školu gdje je čitao djela Terencija, Plauta, Cicerona i Ovidija.

Pretpostavlja se kako je 1582. godine napustio školu kada je njegov otac zapao u financijske probleme. O tom se periodu malo zna, osim da se 18. rujna 1582. godine vjenčao s Anne Hathaway. Ubrzo nakon vjenčanja dobili su kćer Susan te blizance Hamleta i Judith.

Zbog djela u kojima je pisao protiv ranih brakova, može se zaključiti kako nije bio sretan u braku sa ženom starijom osam godina od njega. Do 1592. godine ne zna što je radio, a smatra se kako je u to vrijeme najviše vremena posvetio pisanju i glumi. Iz tog perioda su poeme "Silovanje Lukrecije" te "Venera i Adonis". Godine 1596. umire sin Hamlet, a 1601. godine i otac John.

Nakon vjenčanja kćeri Susan umire majka Mary, a 1613. godine umire brat Richard, iste godine kada je u požaru nestalo kazalište "The Globe" čiji je bio suvlasnik. U zadnjim godinama života odlučuje se vratiti u Stanford gdje 23. travnja 1616. godine umire.

Stvaralaštvo Williama Shakespearea dijeli se na nekoliko faza: rane drame, zrelo doba s velikim tragedijama i kasnija faza stvaralaštva.

Razdoblje poznatije pod nazivom rana drama bilo je vrijeme kada su Wiliamova djela bila prožeta poznatim humorom renesanse i bujnog jezika, a u kojima se miješa vulgarni način izražavanja i umjerena retorika. Iz tog perioda najpoznatije djelo je "Romeo i Julija".

Zrelo doba se moglo nazvati tragičnom fazom kada je Wiliam pokazivao unutarnji sukob prema odbojnosti i  seksualnosti od potvrde do poricanja. Iz tog perioda treba izdvojiti "Hamleta".

U kasnijoj fazi stvaralaštva Wiliam piše mračne komedije i drame. Iz ove faze ističu se djela: "Mjera za mjeru" te "Trilo i Kresida".

Shakespeare je napisao čak 37 drama, a one se dijele na romantične igre, kraljevske drame ili historije tragedije i komedije.

Njegova najpoznatija djela su "Henrik IV", "Rikard III", "Romeo i Giulietta", "Ukroćena goropadnica", "Komedija zabluda" , "Dva veronska plemića", "Uzaludan ljubavni trud", "Mletački trgovac", "Hamlet", "Otello", "Kralje Lear", "Mjera za mjeru", "Zimska priča", "Oluja".

Tragedija “Romeo i Julija” jedno je od najpoznatijih djela slavnog engleskog pisca Williama Shakespearea te jedno od najpoznatijih ljubavnih tragedija uopće. To je prva Shakespeareova tragedija, koju je napisao 1593. godine, nakon dvije, sada manje poznate komedije. Djelo je nastalo u prvom razdoblju njegova stvaralaštva, a inspiraciju za njega dobio je iz opće poznate legende o ljubavnicima iz Verone, koji su svoje živote završili tragično, upravo zbog ljubavi.

Još je i Dante Alighieri, više od sto godina prije Shakespearea, u svojoj Božanstvenoj komediji, u dijelu o Čistilištu, spomenuo tragediju obitelji Montecchi i Capuleti, ali i pored toga postoje navodi da je to bio povijesni događaj iz 1303. godine. Spominje se i u djelu Povijest Verone, tiskanom oko 1595. godine. Nekoliko je književnika prije Shakespearea koristilo ovaj motiv nesretnih ljubavnik iz Verone u svojim djelima, ali je njegovo zasigurno ostalo najpoznatije.

Tragedija govori o dvoje mladih ljudi koji se zaljubljuju jedno u drugo, unatoč tome što potječu iz dvaju suparničkih obitelji, među kojima vlada mržnja i rivalstvo. Njihova ljubav na prvu se čini nemogućom, ali oni se ipak tajno vjenčaju. U raznim konfliktima između dvaju obitelji, Romeo ubije Julijinog bratić i zato mora pobjeći iz zemlje, ali on se ostane skrivati da ne bi ostavio Juliju.

Julijini roditelji nju žele udati za uglednog plemića, ali ona bi radije umrla nego pogazila svoju ljubav i brak s Romeom. Još jednom joj uskače u pomoć svećenik koji ih je vjenčao. On Juliji da napitak koji će je samo uspavati, a ne i ubiti, kako bi njeni mislili da je mrtva, a ona će nakon toga biti slobodna. Svećenik pošalje poruku Romeu da je Julija zapravo živa, ali poruka ne stiže do njega. Kada Romeo čuje da je Julija mrtva, dođe u njenu grobnicu i, osjećajući da nema smisla živjeti bez Julije, sebi oduzme život ispivši otrov. Tada se Julija probudi i pokuša ispiti zadnje kapi otrova s Romeovih usana da i sama umre, ali kada vidi da to nije dovoljno, uzme bodež i ubije se.

Vrsta djela: tragedija

Vrijeme radnje: 16. stoljeće

Mjesto radnje: Verona, Italija

Tema djela: zabranjena ljubav mladih ljubavnika

Ideja djela: Ništa ne može stati  na kraj čistoj ljubavi, pogotovo ne bezrazložna mržnja i osveta.

Kratak sadrzaj

Prvi čin 

Radnja se odvija u Veroni, na javnom trgu. Ulaze Samson i Grgur s mačevima. Razgovaraju o obiteljima koje se mrze. Samson govori kako neko pseto iz Montecchijeve kuće posebno ljuti. Stižu Abraham, Baltazar, Benvoglio, Tibaldo. Samson, Grgur su se počeli mačevati protiv Abrahama i Baltazara, a Benvoglio i Tibaldo su smirivali situaciju. Ulaze gospodin i gospođa Montecchi, te gospodin i gospođa Capuletti. Njih četvero su se počeli svađati.

Ulazi knez Escalo s pratnjom. On ih moli da izbiju oružje iz svojih ruku i da se prestanu svađati i mačevati. Govori im kako su oni te obitelji koje unose najviše nemira u Veroni. Upozorava ih ako ne prestanu da će svojim životom platiti javno narušavanje mira i reda. On ih poziva na javni sud da riješe situaciju jednom za sva vremena.

Benvoglio govori gospođi Montecchi da je jutros sreo Romea kako šeta i kada ga je Romeo ugledao da je pobjegao od njega. Govori mu njegova majka kako je primijetila da je Romeo stalno tužan, da duboko i teško uzdiše, da se zatvara u svoju sobu i zatvori prozore od sobe. Ona je pokušala saznati razlog, ali je Romeo previše zatvoren i ni sa kim ne razgovara. Ona govori koliko joj je to teško srcu kao njegovoj majci. Benvoglio im kaže kako će on pokušati doznati razlog.

Odlaze gospodin i gospođa Montecchi, te ulazi Romeo koji počinje razgovor sa Benvogliom. Romeo mu ne želi priznati kako pati zbog ljubavi i govori kako je vidio čitav prizor od maloprije i proklinje mržnju koja ne prestaje između njegovih roditelja i obitelji Capuletti. Romeo mu je samo rekao kako ljubi jednu ženu, ali ne želi otkriti njeno ime. Govori kako je prelijepa i jako mudra. On ne želi gledati druge žene.

Ulazi Capuletti, Paris i sluga. Paris razgovara s Julijinim ocem o njenoj prosidbi. Paris je želi oženiti. Ali njen otac govori da je prerano i da ona ima tek četrnaest godina. On želi pričekati njenu šesnaestu godinu kako bi se mogla udati. On savjetuje Parisa da se udvara Juliji, a on će dati blagoslov njihovoj ljubavi.

Ulaze Benvoglio i Romeo i razgovaraju o bukvinom listu, kako bi Romeo uzeo bukvin list kao otrov. Sluga mu želi da mu Bog podari snagu. Dolazi sluga obitelji Capuletti i govori Romeu ako on nije iz obitelji Montecchi da dođe na zabavi i popije koju čašu vina. Potom Benvoglio nagovara da Romeo ide na tu zabavu kako bi vidio još lijepih djevojaka osim Julije, jer je on uvjeren da je on toliko zaslijepljen njenom ljepotom zato što je nikada nije usporedio s drugim djevojkama. Romeo je pristao ići ali ne iz tog razloga, već kako on kaže:

“Pa hajdmo – ali ne, da to doživim,
već jedino da svom se zlatu divim!”

Radnja se odvija u sobi u Capulettijevoj kući. Tu se nalaze dojilja i gospođa Capuletti. Majka govori dojilji da pozove Juliju jer želi s njom nešto razgovarati. Dojilja se prisjeća Julijinog rođenja i njenog odrastanja. Dojilja i Julija su jako vezane. Majka je pitala Juliju što ona misli o udaju, ali Julija joj govori da o tome još ne razmišlja. Majka joj govori i da su se mlađe udale i da je ona u njenoj dobi već bila majka. Također joj govori da je Paris želi za svoju ženu. Julija joj govori da će gledati da ga zavoli, ali se od gledanja ljubav ne može roditi.

Ulaze Romeo, Mercuzio i Benvoglio pokriveni, jer se ne smiju pokazati na zabavi. Romeo govori kako ga je strijela ljubavi već odavno pogodila, ali da je okovan bolom i da mu je ljubav težak teret jer je ta ljubav zabranjena. Ljubav je kako on kaže kruta, tvrda, nemila i bode kao trn.

Radnja se odvija u Capulettijevoj kući. Dolazi čitava obitelj Capuletti. Gospodin Capuletti je svima zaželio dobrodošlicu, da se lijepo provedu, da plešu i uživaju. Tibaldo je vidio da je Romeo došao i bijesan to govori gospodinu Capuletti. Tibaldo ne može vjerovati kako se on usudio doći i njima izrugivati. Capuletti ga smiruje i govori kako ga ne želi uvrijediti u vlastitoj kući i raditi nevolje pred drugim gostima. Romeo je ugledao Juliju i pomislio koliko je ona lijepa, prišao joj i govorio lijepe riječi, te je poljubio dvaput. Dojilja prilazi Romeu i govori kako je Julija Capulettijeva kći, a Romeo je ostao u šoku, te govori sljedeće:

“Ah-Capuletti! Sav svoj život-jao!
U zalog svom sam dušmaninu dao!”

Dojilja govori Juliji da je ona upravo plesala s Romeom, a Julija na to odgovara:

“Iz ljute mržnje niče ljubav medna!
Ah, prekasno te ja upoznah bijedna.
I nemila je srca mog sudbina,
Da mora ljubiti mrskog dušmanina!”

Drugi čin

Radnja se odvija u ulici kraj Capulettijevog vrta. Romeo govori da ne može otići iz tog vrta kad je tu njegovo srce. Popeo se na zid i preskočio ga. Mercuzio i Benvoglio su vidjeli da je on preskočio zid, te su ga pokušali dozvati da se vrati. Radnja se odvija u Capulettijevom vrtu. Romeo doziva Juliju i govori joj da je ona njegovo sunce. Julija mu odgovara kako je presretna što vidi svoju ljubav.

Julija kaže poznate stihove:
“Romeo, o Romeo! Zašto si
Romeo? O zataji oca svog,
Odbaci ime to – il ako nećeš,
Prisegni, da me ljubiš, pa ću ja
Poreći, da se zovem Capuletti.”

Julija je žalosna, te u ovim riječima ona njega poziva da se odrekne svoje obitelji ili ona svoje, kako bi se mogli voljeti bez ikakvih zabrana. Govori kako je njegovo ime jedina prepreka njihovoj ljubavi.

Romeo joj odgovara:
“Za riječ te držim.
Ljubavi me svojom,
Nazovi, pa sam kršten iznova
I nikad više neću bit Romeo!”

Potom mu Julija odgovara da mora ići jer ako ga pronađu da ga neće poštedjeti života. Romeo i Julija se zaklinju u ljubav, jedno drugom izjavljuju ljubav i govore kako je ta ljubav iskrena i čista. Julija mu govori ako su njegove namjere ženidbene, da pošalje glas po vjesnici i kada bi htio i gdje da se izvrši obred, ona će se pojaviti. Romeo joj je obećao da će sutra poslati glas po vjesnici. Potom Juliju doziva dojilja, te se njih dvoje rastanu.