LEKTIRA Vlak u snijegu

Iako je “Vlak u snijegu” Mate Lovraka dječji roman, obilje pouka koje u njima pronalazimo može koristiti i odraslima jer djeca ponekad imaju najbolja rješenja za svakodnevne probleme.

Od samog početka ova krasna priča daje naznake zanimljivog štiva koje će svaki čitatelj pročitati s oduševljenjem čak i ako je upoznat s radnjom djela prije čitanja. Upoznavanje ove prekrasne družine i okoline u kojoj provode najviše vremena ukazuje na njihove karakterne raznolikosti. Neki od njih su radišni i marljivi, a neki su spori ili lijeni, ali svi čine jedu cjelinu koja je savršeno funkcionira. Želja za vlasti i mogućnostima koje ona pruža prožeta je dozom zavisti tako da neki od likova ne prezaju ni pred podmićivanjem kako bi li se domogli prestižne pozicije.

Već u ranoj dobi na vidjelo izlaze negativne karakterne osobne nekih likova, samo što se te negativnosti u dječjem svijetu ispravljaju bezbolnije i pravednije nego u realnosti. Djeca su iskrena i u toj iskrenosti znaju nanositi bol jedni drugima, ali sve to služi tome da se kasnije istakne pozitivni završetak.

Svi odnosi i konflikti među malim zadrugarima naslijeđeni su od sredine u kojoj žive. Svaki pojedini lik može se poistovjetiti sa svojim roditeljem, bio on slabijeg ili boljeg imovinskog stanja. Oni siromašniji u djelu se uvijek pokazuju kao pošteniji jer su ono što posjeduju stekli teškim i požrtvovnim radom, stoga znaju cijeniti svaki uspjeh, bio on njihov i tuđi. Oni drugi, koji su svoj imetak stekli nasljeđivanjem, smatraju svoju privilegiju pravom te misle da se zbog njihove moći drugi moraju podvrgavati njihovim željama i potrebama.
Djeca takve probleme rješavaju otvoreno, bez obzira na moguće posljedice. Problematične pojedince izoliraju tako dugo dok oni sami ne uvide svoje greške te zamole za oprost. Nekada se dogodi da sve eskalira u fizički obračun, ali drugi dan sve se brzo zaboravi – to su ipak djeca.

Priča ovog romana ispričana je u nekoliko tematskih dijelova. U prvom djelu govori se o glavnim likovima družine i njihovim problemima, upoznajemo se sa školom i razredom, te osnivanjem zadruge kojoj djeca posvećuju nevjerojatnu ozbiljnost kakve nema kod odraslih. Oni ulažu nevjerojatan trud da dokažu svoju zrelost i pokažu da su dorasli svakom problemu.

Drugi dio romana vodi nas na put u veliki grad. Djeca uživaju na putu, ali problemi nastaju na povratku jer tek tada moraju dokazati svoju slogu i zajedništvo. Kao u svijetu odraslih, kod njih se pri prvom većem problemu naprave dva tabora, a onaj lošiji vrlo se brzo raspadne i pokajnici plačući mole za povratak među ostatak razreda. Domišljatost, snalažljivost i zavidna sloga glavne su odlike ove djece, u cjelokupnoj ozbiljnosti situacije. Ona dokazuju da su dorasli poštovanju odraslih, što zbog brige o bolesnima, zauzeća za druge osobe, uspostavljanju reda u kriznim situacijama i marljivom radu.

Organiziranost družine u najtežim situacijama i njihova predanost domaćinu mami osmjeh čitatelju, ali i potiče na razmišljanje o našoj svakodnevici, jer i sami možemo učiniti isto. Nakon niza uspješno riješenih problema, mali zadrugari sretno su stigli svojim toplim kućama. Iako premoreni, bili su bogatiji za mnoga iskustva, ali i pomireni, jači, odlučniji i iskusniji. Naučili su da sloga i zajednička snaga mogu mnogo više od pojedinca. Shvatili su da se ništa ne postiže olako, već samo uz ogroman trud, poštenje i zajedništvo.

Vrsta djela: roman

Mjesto radnje: Veliko Selo, Zagreb, vlak

Vrijeme radnje: zima, veljača

Tema: Pustolovine mladih zadrugara na putu u grad

Ideja: Složni ljudi mogu zajedničkim snagama postići i ono što se čini nemoguće

Kratak sadržaj

Roman započinje ponosnim opisom škole koju pohađaju glavni likovi: “Velika kuća, škola, najveća je i najljepša kuća u selu. Nije u svim selima ovakva…”. U školi sve vrvi od živahne djece i njihovih veselih glasova, a svi oni dolaze iz okolnih sela. Iz zaselka Jabukovac dolaze glavni junaci priče: Ljuban, Pero i Draga. Na putu do škole svatko hoda svojom stranom ceste: “Djeca ne idu zajedno u školu jer su se posvadila.”

Svađa se dogodila još za ljetnih praznika. Sjatilo se mnoštvo djece na livadu i prepiralo oko igre. Na kraju su odlučili u igri prirediti vjenčanje. Djevojčice su se posvađale oko glavne uloge mladenke da bi na kraju brojalica odredila Dragu za mladenku. Mladoženja je trebao biti Pero, a vjenčanje se trebalo održati u malom gaju zvanom Jarak. Pripreme su trajale podosta dugo. Trebalo je sve organizirati. Dok se povorka djece kretala selom, bučna i vesela, mali pop čekao je u Jarku drhteći od straha. U taj jarak bacali su seljaci trupla uginulih životinja, te mu se činilo da se grmlje miče. Dao se on u trk prema svatovima, a oni su ga izgrdili. Kad su se vratili u Jarak, ispade pred njih konjska lubanja: “Svatovi popadaše od straha.”

Potom iz grmlja izađe Ljuban i još dva dječaka. On im se samo želio osvetiti jer nije bio pozvan u igru. Međutim, veselo i prestrašeno društvo započelo je tuču i razbježalo se. nekoliko preostalih pridružilo se Ljubanu, a Draga je bila bijesna što joj je uništena igra. Ljuban je htio nastaviti igru, a Draga je trebala izabrati novog mladoženju. Htjela je Ljubana, a on je odgovorio “Ja se još ne smijem ženiti. Veli moj tajo da ću se ženiti dok svršim vojsku!”

Draga se jako uvrijedila i od tada se klonila i Pere i Ljubana: “A sada, kad su već đaci i kad idu u školu, oni ne idu zajedno, nego svaki ide posebno.”

Vesela družina postala je četvrti razred što je bio dovoljan razlog da se prave važni i s visoka gledaju na prvašiće. Jednog dana učili su u školi o životu dok su postojale zadruge te je učitelj došao na ideju da i oni naprave zadrugu. Trebalo je izabrati domaćina zadruge. Učitelj im je dao tjedan dana da dobro razmisle tko bi bio pravedan i strog domaćin. Pero se poprilično zabrinuo. Titulu domaćina priželjkivao je za sebe te je išao od đaka do đaka nudeći ili voćku ili slatkiše u zamjenu za glas. Na dan izbora, Pero je natovario torbu punu suhog voća i častio đake ne bi li glasovali za njega. Pod odmorom Pero još uvijek nije odustajao. Iz trgovine je donio čokolade i bombona te nutkao djecu cijelo vrijeme.

Došlo je vrijeme da se bira domaćin. Učitelj im je ukazao na mogućnost prijevare i podmićivanja: “kod nekih odraslih ima rđavih načina, podmićivanja i prinuđivanja, ali vi još jamačno niste pokvareni, ne vjerujem da toga kod vas ima.” Djeca su vrlo brzo promijenila mišljenje, pa kad je nestalo slatkiša, nestalo je i interesa za Peru. Počeli su mu se rugati.

Ljuban je krenuo po drva te je ugledao Dragu kako se muči izvlačeći vodu iz bunara. Otišao joj je pomoći, a ona je nestala. U vrčiću joj je odnio vodu u razred. Zbog poruge druge djece, Draga je gurnula lončić, što je bilo povod za graju i tuču u razredu “Tako ih nađe učitelj i reče: čini se, izborna borba bila je žestoka.”

Nakon svega učitelj je doznao istinu o Peri i podmićivanju. Krenulo je glasovanje. Pero je jedini glasao sam za sebe, a u drugi krug glasovanja ušli su Ljuban i Draga. “Izabrali ste za domaćina Ljubana”, kazao je učitelj nakon drugog kruga.

Po povratku kući iz trgovine Dragin otac pohvalio je Ljubana. Prolazeći pored Perine kuće, napao ga je pas a potom i Pero. Ljuban je odlučio ove razmirice riješiti pred zadrugom kojoj su nadjenuli ime “Ljubanovac”.

Zadrugari su jedva dočekali dan prvog sastanka koji se trebao održavati subotom u popodnevnim satima. Pero je naporno bojkotirao sastanke i davao razne lažne izgovore za nedolazak. Jednog dana, na nagovor učitelja, uđe Ljuban u razred i obznani izvanredni sastanak zadruge. Pero je bio blijed i uznemiren. Bojao se da njegova podlost prema Ljubanu ne uđe na dnevni red: “Evo zgode Ljubanu da ga optuži što ga je htio ubiti kamenom.”

Ljuban je pravedno vodio sastanak uz pomoć učitelja koji mu je pomagao i usmjeravao ga u rješavanju tekućih problema. Pero je pokunjeno čekao na Ljubanove optužbe. Kad je sastanak završio, ojačavao i Pero svojim hvalama dok ga Joza nije zaustavila “Ne klafraj tu više! Dosta si lagao! Ne bi to već ni pas s maslom pojeo!”

Tog dana pročitao je Ljuban poziv starog liječnika na higijensku izložbu koja se održavala u Zagrebu. Odlučili su otputovati u veljači, kad zima popusti, a dotada uštedjeti novac od mjesečne članarine

“Stiže i određeni dan, osmi veljače.” Svi uzbuđeni, s nestrpljenjem su iščekivali da Ljuban obavi formalnosti s kartom da se mogu ukrcati na vlak. Za mnoge je to bio pravi doživljaj jer nikada do tada nisu putovali dalje od sela. Nada je na vagon napisala “Zadruga Ljubanovac”. Učitelju nije bilo baš dobro tako da je Ljuban preuzeo sve obaveze kao domaćin, na što je kondukter ostao ugodno iznenađen.

Po dolasku u grad izazvali su veliku pozornost. Rijetko se viđala onako vesela i brbljava skupina šarene djece. Posjetili su, osim izložbe, i tiskaru novina koja se djecu posebno dojmila, a tvornica suhomesnate robe i tvornica čokolade su ih oduševili. Baš tada počeo je puhati hladan sjeverni vjetar i padati oštra tuča. Učitelj ih je odveo u stan gdje su čekali početak kino predstave.

Nakon tuče počeo je padati sitan i gusti snijeg koji je zabrinuo učitelja i zadrugare. Usred kino predstave, učitelju je pozlilo te se onesvijestio. Odvezli su ga u bolnicu. Djeca su bila uplašena. Učitelj je poslao Ljubanu pismo u kome ga ohrabruje i ukazuje potpuno povjerenje kao voditelja zadruge. Krenuli su kući: “Njihova je zadruga prvi put sama i samostalna u svijetu sa svojim domaćinom.”