LEKTIRA Pinokio

“Pinokio” je slavna priča koja je svojevremeno pobrala veliku slavu među čitateljima, a danas je stekla kultni status diljem svijeta. I najmlađi čitatelji znaju za lutka Pinokija koji je silno htio postati pravi dječak, a kada bi lagao, narastao bi mu nos. Ovaj motiv postao je sinonim za laganje koji se danas koristi u svakodnevnom govoru.

Ipak, roman Pinokio nešto je kompleksiji od priče koju svi znamo. Glavna tema “Pinokija” je razvoj ličnosti i sazrijevanje, ali i put koji osoba mora proći kako bi izašla iz zla i usmjerila se ka dobrom. Čitatelje jasno doživljava psihološku transformaciju glavnog lika Pinokija. On je najprije zločesti, drveni lutak, koji na kraju postaje dobar dječak. Metafora prelaska iz nečeg umjetnog, drvenog i ujedno lošeg, u nešto ljudsko i dobro može se analizirati na više razina, ali onu najočitiju svi razumijemo.

Pinokijeva transformacija događa se najviše zaslugom njegovih (fiktivnih) oca i majke. Ocem se smatra njegov tvorac – onaj koji ga je iz panja izrezbario u lutka, a majkom mu se smatra ona koja ga je odgojila, naučila dobrobitima morala i kaznama zla. Majkom naziva Plavu vilu koja se u romanu razvija od one koju smatra sestrom, do one koja mu odjednom postaje majka. Na Pinokijevom primjeru možemo vidjeti da je najefikasnije učenje ono na vlastitoj koži. Pogotovo ako smo, poput Pinokija, jako tvrdoglavi.

Ipak, nije sva krivnja Pinokijevih nepodopština samo na njemu. U mnogo nevolja uvalila ga je okolina ili splet okolnosti. Tako je autor na zanimljiv, pomalo jeziv način upozorio najmanje čitatelje na sve loše strane svijeta koji ih okružuje. Napomenuo je da naivnost i nevinost koju djeca imaju može biti opasna za njih i da je zato pametnije slušati roditelje koji su mudriji, jer imaju više životnog iskustva, sve dok i sami to iskustvo ne steknemo. Ali ne nužno na vlastitoj koži.

Priča o Pinokiju mješavina je romana, basne, bajke i pripovijesti. Neki dijelovi se u priči čine potpuno nestvarno, dok se opet s druge strane roman doima iznimnom stvarnim. Bajkoviti motivi priču čine još zanimljivijom, strašnijom i podobnijom za djecu, koja će upravo na nadrealnim dijelovima priče naučiti istinu o stvarnosti.

Vrsta djela: Priča

Vrijeme radnje: neodređeno, kroz nekoliko dana

Mjesto radnje: kod kuće, na putu do škole, u kitovoj utrobi

Tema djela: pustolovine nestašnog lutka Pinokija

Ideja djela: nestašni i zločesti dječaci pretvorit će se u magarce kad odrastu

Kratak sadržaj

Priča počinje sa starim majstorom Čiljeđom koji se dokopao lijepog drvenog trupca. Kada ga je počeo tresti trupac je zacvilio kao dijete, majstor je bio sav osupnut, a kada mu se iz trupca javio dječji glas stao je kao munjom pogođen. U tom se trenutku pojavi još jedan starac Đepeto, koji je zbog vlasulje žute kao žganci dobio naziv Polendina, što ga je uvijek ljutilo.

Nije trebalo dugo da se dva starca posvađaju zbog glasa iz trupca, a nakon međusobnog vrijeđanja Čiljeđa i Đepeto se pomire i ovaj mu odluči pokloniti čudan trupac. Siromašni starac Đepeto dolazi u svoj skromni dom i od zanimljivog trupca izrađuje lutka. Nazvao ga je Pinokijo, ali lutak nije bio najboljeg ponašanja. Skidao je vlasulju, plazio jezik i bježao iz kuće. Starac mu se vani zaprijetio zbog ponašanja i uhvati za nos koji je rastao sam od sebe. Zbog toga Đepeto završi u zatvoru jer je navodno zlostavljao dijete, a lutak se vrati kući.

Kod kuće Pinokija dočeka pametni stogodišnji Zrikavac koji ga pokuša uputiti da se mora bolje ponašati i da će mu biti teško bez Đepeta. Pinokijo ga nije htio slušati, udari ga čekićem i zdrucka ga na zid. Oslabio od gladi Pinokijo shvaća kako je Zrikavac imao pravo i da ako nešto ne pojede nema mu života. Pronašao je neko jaje i pokušati pripremiti kajganu, ali kada je razbio jaje iz njega je išetalo pile i otišlo iz kuće. Sav očajan izađe iz van i dođe do prve kuće te zamoli malo kruha, ali dobije samo pljusak vode.

Tako mokar vrati se kući i nastojeći se osušiti zaspe uz peć, drvene noge se zapale i pretvore u pepeo. Ujutro dolazi Đepeto i pokuca, a Pinokijo mu pokuša otvoriti samo što je to teško jer nema noge. Đepeto ulazi kroz prozor i daje izgladnjelom Pinokiju kruške. Lutak ih pojede i ne ostavi ništa Đepetu. Obećao je starcu da će popraviti svoje ponašanje. Napravi mu nove noge i proda ogrtač kako bi Pinokiju kupio školsku početnicu. Dječak je tada shvatio da mu je Đepeto kao roditelj i da je dobar.

Iako se loše ponašao Pinokijo je imao dobro srce i u njemu se napokon probudila plemenitost. Na putu prema školi razmišljao je kako bi zaradio novac i pomogao tati, ali nepromišljenost je opet prevladala i dječak proda početnicu, a od novca koji je dobio kupi kartu i ode u kazalište lutaka. Lutke su oduševljeno dočekale svog brata lutka, ali ih se njihov zločesti gospodar Manđafoko dočepao i odlučio baciti Pinokija u vatru kako bi ispekao ovna za večeru.

Dječak je počeo cviliti i zazivati tatu, ali njega nije bilo. Zločesti lutkar mu se smilovao, ali je umjesto njega u vatru odlučio baciti prijatelja Harlekina. Da bi ga spasio Pinokijo predloži da baci njega. To je smekšalo lutkara i na kraju odluči večerati plupečenog ovna. Lutke su na kraju bile spašene. Pokazalo se da Manđafoko ipak nije bio tako okrutan i na kraju dadne dječaku pet dukata da ih odnese Đepetu. Kako je bio naivan dječak opet padne u probleme kada naleti na lažno slijepog Mačka i lažno šepavu Lisicu. Oni ga uvjere kako postoji čarobna zemlja gdje kada posadiš dukate, sutradan ih izraste mnogo na stablima. Kos je htio upozoriti Pinokija da im ne vjeruje, ali ga je Mačak prije toga progutao.